Jednom davno pokupim jednog seoskog fotografa iz razloga da s njim idem slikati Beravsku idilu. Njega sam cisto poveo da popunim svoj ugođaj fotografiranja sa njegovim tek naglo nakupljenim
iskustvom vezanim uz fotografiju. Zaputili smo se prema Beravi autom od starog. Sve je krunilo super, te smo uspješno stigli do svog cilja.  Nisam mnogo ulazio u komunikaciju s njim iz razloga što sam ga tamo poveo sa sobom samo da fotografiramo i da u potpunosti uživamo u tim trenucima. Napravili smo par slika prije mosta i zaputili se u dalje u fotografsku avanturi. Kad smo prešli most počele su lenije sa neopisivim vagašima.  Ja kao profesionalni vozač se nisam nimalo dao omesti tim rupama nastalim nakon obilne količine oborina i prolaskom makar 10 traktora po toj leniji. Vozio sam, vozio… U jednom trenutku primjetio sam  da se automobil više ne kreće. Kad sam malo bolje obratio pažnju shvatio sam da sam zapo u tako duboki vagaš da me ni dragi bog ne bi iz njega izvukao. Izašao sam iz auta i snimio situaciju. Okolo mene pustoš.  Tog trenutka u mojoj okolini
jedino su bili prisutni: tada samo prozvani fotograf, auto, ja,dva foto aparata , brda blata i kanal iz kojeg  se skoro prelijevala voda po leniji. Nakon sto sam sebe neko vrijeme uvjeravao da mi nema spasa, te odlučio da krenem u selo po nekog sa nekom makinom od traktora, kako bi me isti i izvukao iz vagaša u koje sam zapo J Počeo sam koračati po leniji u smjeru sela. Nedugo nakon što sam se zaputio ispred mene se pojavi Đuka Pucar sa Aršovom  u desnoj ruci. Đuro pucar pun svog životnog iskustva imao je već spreman upad prema meni te je taj tren izustio: „ŠTA B..TE J…  JEsIL
MALO ZAPO, A?“ . Zatečen pojavom gospodina samo sam skupio trunku snage i reko „bome jesam“. Đuro se nije dao omesti nastalom situacijom, te je odmah krenuo u akciju meni žurnog čupanja auta iz vagaša.  Svojim spretnim rukovanjem aršovom razbacao je par m² blata kako bi došao do čvrste podloge po kojoj bi auto mogao vozit. Nakon što je veoma stručno obavio svoj posao, rekao je: „aj proaj sad, pa da vidimo“. Ja i fotograf sjedamo u auto i bez je**m ti se odvezemo u rikverc, te se okrenemo na livadi dudarovi kupki. Zaputili smo se prema selu uz ispraćaj nekog divljeg crnog hrvatskog ovčara koji je vjerojatno bio maskota samog Đure Pucara.

 fotka sa avanture 2

 

Sad nakon ove prepričane priče postavljam si pitanje.  Otkud se Đuro pojavio i kako baš kad je trebalo najviše :) ili je samo čista slučajnost da Đuro nije ležao ubijen od 3 litre rakije u nekoj kadi koja nije emajlirana naj manje 23 godine.

 

 fotka sa avanture 3