g. Marica Žigmundovac u Glasu Slavonije

Iako u poodmakloj životnoj dobi, slikarica Marija Žigmundovac iz Gradišta vrlo je vitalna, iznimno dobrog pamćenja i aktivna u svoj 86. godini. Ta samozatajna i skromna umjetnica slikarstvom se bavi gotovo cijeli život, a proteklih tridesetak godina gotovo da nije protekao ni jedan dan a da ga nije obilježila makar jednim malim crtežom. Tako je i danas, kuća joj je puna blokova, skica, slika i crteža, ulja i tempere, a njezin dom krasi i jedna freska. “Odmalena sam uvijek nešto skicirala i crtala, zanimale su me galerije i muzeji, sva ona mjesta gdje se nešto moglo vidjeti, a ne trgovine i kupnja, kao druge žene”, priča nam Marica, čije se slikarstvo stilski može svrstati u naivu. Sve oko sebe pretvara u sliku, krajolike, slavonsku ravnicu, selo s crkvom, crtice iz života ljudi, seoske djelatnosti, pri čemu joj je omiljena tema žena. “Moja obitelj stigla je iz Dalmacije. Nikad nisam slikara raskošnu nošnju, jer to nisam imala u ormarima”, kaže teta Marica. Tako su na njezinim slikama žene u sobi punoj jastuka, na putu u crkvu zaogrnute rundicom, razgovori žena na sokaku, te uvijek i iznova žene s motikama odlazeći na njivu i na povratku s nje.
“Kuća mi je puna skica, ali mogu si priuštiti da tek svaki drugi mjesec jednu od njih uokvirim”, kaže slikarica Žigmundovac, koja koristi svaki kutak u svojoj kući i dvorištu da nešto naslika. Tako je došla na ideju da oslika kosinu na orahu ispred kuće, koja je ostala nakon što su morali sasjeći grane koje su se nakrivile. Naslikala je brdo Kalvariju u Gradištu, podno kojega se nalazila njezina kuća i koje je inače čest motiv na njezinim slikama. “Moj sin je još malo drvo s ovom slikom uredio, pa se sada često prolaznici zaustave, pogledaju sliku i kažu kako je lijepo i neobično ovo što sam napravila”, kaže Marica Žigmundovac i dodaje kako ideja uvijek ima i kako, unatoč poznim godina, ne misli posustati, nego će slikati sve dok bude mogla.

Macho - ugledni član Grwirelss kluba nije se izjesnio odkuda mu ljubavni ožiljci (slika gore), da li je sam sebe štipao klještima papagajkama, ili je možda neka od dama sa slike?
Išao je toliko daleko da je doveo čak djevojku da dokaže svoju "muškkost", međutim brzo smo otkrili da se radi o ceranki, a to se ne priznaje - muke ti zbariti ceranku da dođe u Gradište. One padaju na gradištance kao šljive ceriđanke u 8 mjesecu (slika dolje).


: