Početak 2016

Stare karte

Zahvaljujući Internetu i ažurnosti potomaka nekadašnjih vladara ovih prostora iz prethodnih stoljeća dostupni su nam katastarsko-zemljopisni podaci iz prijašnjih stoljeća. Kako je vjerujem većini poznato do točno prije jednog stoljeća ovim su krajevima vladale Austro-Ugarske imperije sa nekim elementima Hrvatske državnosti. Nije rijetkost slušati starije kako sa sjetom govore o uređenom sustavu koji je bio uređen i funkcionirao, skeptični će reći zbog povlaštenih klasa. Ponajviće prema pričama svojih djedova i baka.

Ovako je Gradište izgledalo prije nekih 250-300 godina. Primjetite gdje se nalazi crkva. Na linku će te vidjeti da je šuma gotovo posvuda koja se postepeno  krčila i naseljavala stanovništvom. Obično je jedna glava obiteli zajedno sa svojim sinovima, nevjestama i djecom brojila nekoliko desetaka članova i imala svoj drugi dom u selu.

Ovo je Gradište prije nekih 200 godina.Pronađite svoju kuću, ako je nema niste starodjedilac :P !

Gradište prije oko 150 godina, stanovi su okosnica gospodarskog razvoja. Nije postojala navigcija, GPS i moderna tehnika.


 Poveznica prema kartama – klikni.

Kakobilo na linku i pregledom karata se može vidjeti jedan uređeni i dobro uređeni katastarski sustav gdje na više slika možete pratiti razvoj sela kroz stoljeća. Primijetite veliki broj zgrada i gospodarski objekata na stanovima ne samo oko Gradišta nego i svih ostalih Slavonskih naselja. Život na relaciji selo-stan još je bio aktualan do prije nekoliko desetaka godina upravo u vremenima kada smo zbog obilja prvenstveno hrane bivali najbogatijim i željenim područjem. O tome govore i prezimena pa osim domicilnog Šokačkog puka u ove krajeve dolaze Hercegovci, Bosanci, Ličani, Dalmatinci i pokoji Kordunaš. Nekadašnji animoziteti uglavnom su već prevladani a uglavnom se zasnivaju na određenom sukobu Austo-Ugarskog i Otomanskom civilizacijskom naslijeđu. Uštogljeni i disciplinarni Šokci protiv alaliga Bosanaca sa škrcom u đepu (ali ne figom).

Ovi zadnji pretežito su dolazili u susjednu Cernu i gotovo svaka je kuća poslije ciglanske pruge njihova. Kumašin mi je pričao kako je njegov djed oko 2.sv. rata putovao par puta biciklom iz/za Međimurje. Putovalo i dolazilo se svakako za Slavoniju u nadnicu, naseljavalo poslije rata odlazilo-dolazilo a danas ponovo odlazi.

Srbi u Gradištu

Ima li onih koji su porijeklom Srbi u našem mjestu? Pogledamo li listu prezimena možemo vidjeti da ima istih prezimena i samo je pitanje kada su prešli sa pravoslavlja na katolicizam ili obrnuto. Sa druge strane su dosta agresivni u tobožnjem porijeklu iz jednog smjera ali onda se postavlja pitanje crkvenih knjiga koje govore o višestoljetnoj tradiciji katoličanstvu ovoga mjesta. Dakle ima onih koji su prešli sa pravoslavnja na katolicizam.
Poznavao sam jednu osobu koja je za vrijeme 2.sv. rata osobno postavila jednu čitavu obitelj u konjske zaprege i odvela na pokrštavanje u katoličku crkvu u Vinkovce. Na sahrani su joj bili svi ti preživjeli i potomci a danas ih je u Gradištu dosta. Spasila ih od noža. Zašto je načeta tema – inspiracija je potekla od jednog razgovora sa našim srednjoškolskim nastavnikom Matom Knezom a razgovaralo se globalnoj politici i dotakli se tema o kojima ne pišu „naši“ novinari. Povezivali smo trenutnu situaciju na Bliskom Istoku sa nekadašnjom u našem okružju. Život se sastoji i od jutarnjeg pametovanja u Cityu uz kavu i novine.

Vršak - lijepo uređena autobusna.

Kokoši, svinje, jaja  - poticaj za razmišljanje !

Za vrijeme nedavnih Božićnih i novogodišnjih blagdana neki od nas koji smo u Pećalbi navratili smo u rodnu grudu. Važemo prednosti zašto smo otišli i što valja tamo što ovamo. Svakako prednost Slavonije je usporen lagodan život bez brige i pameti što bi se reklo i domaća zdrava hrana koju nije onečistila industrija jer je nema. Dosta nas nosi sa sobom nazad osim tradicionalnih suhomesnatih proizvoda, lutine čorbe, svježe mesine pa čak i domaća jaja. Svaki dan malo na masti, koja je odjednom sad postala zdrava, ubije se za doručak 2-3 jaja od kokoši koje su trkale po dvorištu, kljucale po šljiviku a Gradištanske kokoši sklone su čak i švaleraju po komšiluku i stoga takav varedan okus :-). Zapadna jaja se ne jedu baš često tako pripremljena, nemaju boju, nemaju okus iako su po cijeni čak i jeftinija – 1 € kutija 10 komada.
Istinu govoreći vani se može naći po pomodarskom nazivu BIO proizvoda koji je nekoliko puta skuplji od klasičnog.



Zbog čega toliko raspisivanje o jajima? Pogledajte gore na slici cijenu jednog takvog jajeta (4 kn/komad) a na linku cijenu BIOPILETINE (130 kn/kg) - tj. obične piletine koja ne provodi čitav život u kavezu. Pogledajte kako se to lijepo marketinški umota, certificira i prodaje. Sigurno nije ukusnija a posebno zdravija od domicilne koja još obezglavljena na panju za cijepanje drva može trčati 50 metara.
Cijene "domaće" piletine na zapadu - http://www.biohaehnchen.de/Ganzes-Bio-Haehnchen
Ima li u Gradištu prostora za takvu vrstu posla i da li bi se moglo od toga živjeti? Gdje je zapelo?
 
Par slika na kraj

Zanimljiva poruka - višak vremena ....

Sastanak generacije 1968. - slike pogledajte na njihovom LINKU - KLIKNI !

Proizvodnja energije korištenjem biootpada. Objekat se nalazi u Babinoj Gradi koja sve više ekonomski napreduje.  Voditelj niskograđevinskih radova bio je inžiner Vinko B WTF.

Vršak u zimu 2015.

Lisičak - zabrana za kamione.

Sve više se kuća prodaje.

Kalvarija u sumaglici.

Lijepa kuća na brdu.

Prase je fasovalo za Božić.

Sumaglica 2...

Tom Cruise - Gradištanska verzija

Sa brda

Spot Opće opasnosti u kojem ima dosta naših mještana. Sniman i na lokacijama u Gradištu ovoga proljeća; na Dretvića stanu i seoskom Groblju.

Šećer na kraju - kako je naveo sam autor - "Dva galeba bela..."