U dalekom Rimu u državi u obliku čizme Antun Blažević poznatiji kao Runjo kulturno-socijalni djelatnik je već nekoliko godina. Nedavno je poslao plakat zadnjeg humorističnog komada „Pismo“ koji je nedavno imao premijeru. LINK STANICA

Mijatoviću 1. nagrada od strane Hrvatskog sabora kulture održane u Križevcima 1.10.2011.

...Najbolje je ocijenjen i predložen za Plaketu tekst Ive Mijatovića-Ice Za koricu kruha, ulomak iz neobjavljenoga biografsko-povijesnoga romana o došljacima pristiglim u Slavoniju. Literarna snaga ovog teksta sastoji se u vrsno psihološki obrađenim likovima i u opisu detalja seoskoga gospodarstva tako da čitatelja dovede „na lice mjesta”. Izbalansirani su odnosi siromašne došljakinje (Bosanke) i dobronamjernih i plemenitih domaćina čija patrijarhalnost pozitivno harmonizira. Atmosfera je izvanredno dočarana lokalnim koloritom, a vremenski nije ograničena, može biti iz povijesnoga okružja, ali i iz suvremenosti. Događanja su dramatična i napeta. Zanimljiva radnja, u kojoj čitatelj suosjeća sa stradanjima aktera, odvija se prirodno. Sva zbivanja i opisi sugestivni su i uvjerljivi te čitatelju pružaju užitak u ovakvoj umjetnosti riječi. Ovaj tekst pisan je na veoma visokoj razini.  

lV0 MIJATOVIĆ-ICO  Ivo Mijatović-lco rođen je 1969. u Vinkovcima gdje je završio srednju upravnu školu. Od srednjoškolskih dana piše poeziju, kasnije crtice, novele i pripovijetke, a posljednjih nekoliko godina i romane. Sudjeluje na brojnim književnim natječajima i susretima diljem Slavonije i Hrvatske. Za svoje stvaralaštvo dobio je nekoliko priznanja i pohvala (npr. Pohvalu za prozu na 28. književnom susretu HSK-a). Objavio je 2005. zbirku pripovijedaka Raslo rašče visoka pa tanko, 2007. roman Muke po Andriji  a pripremio je za tisak i zbirku poezije Susret bez tebe.
Ivo Mijatović-lco živi i radi u Gradištu kod Županje. e-mail: gubec10@gmail.com

Za koricu kruha (odlomak romana)

Tmurni, teški oblaci nošeni snažnim vjetrom kovitlali su se nebom, a ispod njih po debeloj prašini kolskog puta koračala je vitka tridesetogodišnjakinja odjevena u crninu čija je garderoba privlačila užegle ostatke jarog popodnevnog sunca koje su oblaci nemilice pokušavali sakriti. Trepereći valovi sparine zapljuskivali su ženino rumeno lice kvaseći znojem visoke koščate jagodice. Bez ikakvog razmišljanja prevuče dlanom ruke sjedne na drugu stranu lica brišući ga tako. Ostatci sasušene soli zagrizu njene smeđe oči, tako da posegne drugom rukom u džep kecelje, koja se nalazila svezana oko njene duge, isto tako crne suknje ne bi li dohvatila rubac. Izvlačeći rubac, spozna kako je sav znojan, osjećajući  vlažnost pod svojim prstima. Kako nije bilo drugog rješenja obriše se s njim te ga još skvasi vodom iz boce opletene šibom, koja je visjela svezana tik uz njen bok. Spusti pogled dolje. Njena odjeća više nije imala sjaja niti elegancije kao kada ju je kupila u Srijemu iz kog se vraćala. Radovala se da će se vratiti s puta dotjerana i uredna. Međutim, prašina koja se dizala nošena vjetrom obojila ju je u smeđe. A na vidno oznojenim mjestima počelo se koriti blato. Opsuje u sebi vjetar, prašinu i maltene sve što joj je palo na pamet u tom trenutku. Bila je okupana znojem i prašinom, a samo ju je dijelilo nekih četrdesetak kilometara od njezina doma u koji se nadala stići prije prvog mraka. Uz njenu jasnu figuru pripijala se znojem nakvašena bluza ističući oble, čvrste grudi koje su se još više ocrtavale uokvirene pletenim remenjem velikog zeleno-maslinastog ruksaka što se nalazio na njenim leđima. Osjeti kako se povjetarac vješto provukao do njenih oznojenih leđa hladeći ih, pričinjavajući ugodu napaćenom tijelu. Kako bi se još više razblažila, popusti remenje, a s glave skine do tada uredno svezanu maramu. Ionako se nalazila na poljskoj kaldrmi koja je spajala dva susjedna sela, te ju nije zanimalo hoće li je tko vidjeti i suditi o njenu moralu. K tome spusti dvije duge pletenice što su se nalazile uredno smotane na glavi na svoja pleća te na bluzi otkvači pribadaču koja je mijenjala negdje izgubljeno dugme. Raširi gornji dio otkrivajući bjelinu dojki, a potom se okrene nazad nudeći ih podivljalom vjetru ne bi li se još više rashladila. Snažni vjetar zaigra na njenim grudima migoljeći niz procjep sve do stomaka. Osjeti kako se naježila. Odnekud u misli izroni slika njenog muža kako ju ljubi i miluje upravo po istim tim dojkama spuštajući se usnama na stomak. Shvati koliko joj nedostaje on, ali i njezinih četvero djece koja su ostala s njim. Ipak je već petnaesti dan bila na putu. Pomalo zanesena razmišljanjem o djeci, mužu i često ostavljanom domu nije niti primijetila kako su se sve više navlačili teški, kišni oblaci nad njenom glavom, sve dok se nije začuo snažan grom od čije se siline stresla zemlja. Dobrano uplašena poskoči, te pogleda u pravcu Vinkovaca odakle se nazirao veliki oblak prašine i čulo snažno kloparanje drndajućih kola. Kroz fijuk vjetra razaznavala je glasove koji su dopirali do nje: ijeeee... .điha... .brže... bržellll Žena na brzinu poravna bluzu. Tračak radosti i nade zaigra u njenom srcu. Bez imalo razmišljanja stane u stranu. Podigne visoko ruku zaustavljajući kola koja su se brzinom munje stvorila u oblaku prašine niotkud. „Ti nisi normalna" - poviče raspojasani mladić u čijim rukama se nalazio poduži korbač, te dobaci prijatelju do sebe: ,,Bosanka...dobro izglede... aaaa... da mi nju povezemo... mož nam da štogod" - zajedljivo dobaci sijekući pogledom na bijele grudi što su se s visoka još više isticale njihovu pogledu. ,,Moš... znaš da ti dado ni na stanu !" - dobaci ovaj, te rukom pokaže na mjesto između njih dvojice. „Fala vama... al s takima ja ne putujeml" - odbrusi žena, pomakne se u stranu i zakorači spremna krenuti.  

Slavonac

10 bodova ispred drugoplasirane momčadi. Ništa nego razmišljati o 3. ligi. Uvjeti postoje, dosta je domaćih igrača koji će valjda ostati i Gradištu.

Uskoro - specijali izvještaj sa trodnevne inspekcije na Sicilije gdje se član uprave gradiste.com portala našao sam u po noći bez smještaja, kaladonta a talijanski jezik - perfetno šuti.