NAVIJAČI SLAVONCA

NK Slavonac već nekoliko godina uspješno bilježi neuspjehe, tako da svaka pobjeda pa i neodlučeni rezultat njihovi najvjerniji navijači "Krčevnine dodijalo" burno pozdravljaju. Skupina je samoorganizirana, bez vođe, bez pravila, bez organizacije, bez novaca ... Još se možemo prisjetiti legendarnog vođe Koze ili "Mama Toza" kako su ga zvali neki i njegovih odlazaka u Cernu. Na ta sječanja suza nam krene niz oko (kao cerancima šljiva u oko)... No treba spomenuti i Maču - starijeg (Čobanac Meister), Jašina starijeg i mlađeg itd... Organizirajmo se, nađimo vođu, biti će uskoro anketa gdje ćete moći predložiti novog vođu! Blagajnik neće biti potreban - zna se zašto!
Evo i jedan opis iz ranih 80. kako su prolazile Delije u Vinkovcima : (preuzeto sa hr.soc.grad.vinkovci) valjda je dubok > trag ostavila ta 82. Fino bi bilo kada bi netko to opisao. Jedan moj skolski > mi je pricao kako se letjelo po kukuruzima, izbijalo u Retkovce i sto ja > znam gdje ... > ... a sa nekog velikog svjetskog hrvanja vracala se reprezentacija i zatekla u zeljeznickom kolodvoru. Bilanca: Karolj Kasap - tada jedno od najvecih imena u tom sportu dobio je lancem preko glave ---> fraktura lubanje, ostali sa polomljenim rebrima i sl., Makljaza u nekoliko navrata po cijelom gradu, a na mostu visestruko ludilo u nekoliko smjerova i sa po nekoliko stotina aktivnih sudionika na obje strane, a onda cesljanje po gradskim ulicama i trazenje gostujucih navijaca koji jos mogu hodati i razbjezali su se na sve strane. Nakon svega pjesice kuci u sva Vinkovcima susjedna i dalja mjesta, a grad kao da ga je pijani tajfun poharao. Sve je, cini mi se, pocelo bacanjem kamenja na istocnu tribinu i naravno vracanjem, skakanjem sa istocne tribine i bjezanjem dok se ne skupi veca grupa, a onda kaos, pa sve ponovo u nekoliko epizoda do kolodvora , a onda geometrijskom progresijom po sporednim ulicicama. Najjaci je bio dojam sa mosta: prsti, krcka, zvecka, digla se prasina, stenjanje, tu i tamo iz guzve u zrak izleti letva, cigla, lanac, jakna, cipela... ludilo. Da je tu utrosenu energiju bilo nekako pohraniti imali bi Betlehem na Bosutu cijelo stoljece.
.. Da malo pročitate kako razmišlja mozak jednog navijača - Delije
Pronađeno na Internetu:
Prosli smo celu YU, ja sam prvi put bio u ZG '82. na finalu Kupa. Najveci utisak na mene je ostavilo gostovanje u Vinkovcima kad je Dinamo usao u prvu ligu. Tad sam imao 16 godina. Mi smo krenuli za Vinkovce, ali u Mitrovici se prevrnuo voz i uglavnom, umesto da kupujemo 2 sata, putovali smo 6. Stigli smo u Vinkovce na sam kraj utakmice, prelazimo reku kod hotela Terane, a oni izlaze sa stadiona - kraj tekme. Mnogo ih je bilo, a nas nekih 150-200. E mnogo je dobro bilo kamenovanje i batinanje i jurisanje 5 puta jedni preko drugih, stvarno je junacki bilo. Mi kad smo se povukli, da se ne lazemo, oni su olupali celu stanicu. Sva su ona ogromna stakla polupali. Mi smo krenuli na sine, pa su oni kao krenuli sa druge strane, a kod nas je bilo ono lepo kamenje, e mamicu vam je*em u pi**u... i onda je stigla murija, ali dobro smo prosli. To je na mene ostavilo najjaci utisak jer sam imao 16 godina iako je bilo mnogo krvavijih tuca - od Drezena pa Maksimir '88 kad nam je Skoro dao gol u poslednjem minutu tad smo im uzeli onu veliku zastavu, murija nas je drzala na tribini dugo, a oni su se vec razisli, ostalo njih 20-ak i poceli da motaju zastavu. Tu Vojvoda, Sima i ostali, njih isto 20-ak preskoce ogradu, nas bilo 1.000, mi poceli da galamimo, murija na nas i za to vreme su im oni zapalili zastavu; masakr na Jelacica placu, ja sam u Splitu '89 bio onesvesecen ispred busa kad sam istrcao na onu gomilu. Taj Split, tu samo jedna istina postoji. Bilo je nas 200, a i onni su se skupili vec, njih 20,50, 100. nije bitno. Bil oje i murije i nas su nabili u ona 2 busa i mi smo isli ka Poapaju, kaficu koji je murija odredila za nas stek. Ja sam provalio da ce da nas bombarduju i stao sam do vrata. A isla su i ova go*na, ova murija nasa, beogradska. Cim je prvi kamen puk'o, ja sam razvalio ono iznad vrata, stisnuo dugme i istrcao napolje. E tu je jedan od pubova stao na vrata i ostali nisu mogli da istrce, Sima i ostali. Ja sam nokautirao onog sto se vidi na snimku da mu je razbijen nos. Bio sam i pijan, ali tu me je odmah neko udario u vrat, ja sam siknuo glavom o beton i sto se mene tice - kraj. Posle se videlo da su nasi istrcali kroz prozore, ovi nis neke stepenice, malo se gurali i to je to. Doduse sa Drezdenom nista ne moze da se meri i murija i ona go*na, oni nacisti. Da ne gresim dusu i u Kelnu je bilo dobro, tu su nam dosli ovi gastarbajteri, i Hravti i grobari, pazi grobari?? Te hajdukove zastave i te grobarske mi uhvatimo i pocnemo da deremo, a ovi ljudi ne mogu da veruju. Koji ce nam ku*ac ta govna na tribini. Mislim da smo u to doba bili jedna od spremnijih grupa u Evropi. Bilo nas je oko 180, vrlo dobro spremni, naoruzani i blesavi, mogu ti reci. Tu su bili strasni ljudi, oni Grubaci, Sima sa kruznog puta, Zizi bokser, Vojvoda, Kemba itd, vrlo, vrlo jaka ekipa.