Svećenik i Gradište

Dan nakon što sam objavila status vezan za "slučaj pričešćivanje" primila sam zanimljiv telefonski poziv. S druge strane linije nalazio se jedan divan gospodin, praktični vjernik,blizak župi i župniku, visokoobrazovana osoba i otac mnogočlane obitelji.
Odlučio je javiti mi se nakon što je pročitao (i nakon što je don Alojziju pročitao) ono moje razmišljanje, kazavši kako je čekao jedan, bar jedan članak u onoj medijskoj poplavi koji bi se približio istini.
Želio je da mi don Alozije da intervju i ispriča svoju stranu priče.Kako nisam bila u mogućnosti preusmjerih tu nakanu ljudima u koje imam najdublje povjerenje. Međutim, htjela bih vam reći što sam saznala. Taj gospodin mi je bez krzmanja rekao da nije tog svetog svećenika, njegovog duhovnika i ispovjednika, da on ne bi bio čovjek kakav je danas.
Rekao mi je da je to župa u koju svećenici vrlo vrlo nerado idu, s visokim stopama preljuba i samoubojstava, s - izrazimo se eufemizmom- teškim župljanima.
Obnovio je župnu crkvu -baš učinio čudo po tom pitanju. Njegov jedini i najveći krimen je što čvrsto stoji na obrani dostojanstva svetih sakramenata.
Ne dijeli ih bilo kome i pod bilo koju cijenu.
Jednom je već bio grubo fizički napadnut, bačen u jarak od jednog muškarca.
Taj ga je muškarac prijavio policiji pod optužbom da je svećenik davio.njegovo dijete.Policijska istraga otkrila je da je svećenik bio žrtva a da je majka priznala da ga je ona stiskala oko vrata kako bi mu ostale masnice da mogu optužiti don Alojzija.
Laž je da je protjeran- gospodin s kojim sam razgovarala rekao je da je svećenik još pred dva mjeseca odlučio otići iz župe i to su njemu bliski ljudi znali. Cijeli se dao u organizaciju svečane prve pričesti- ta to mu je bila posljednja!
Na samu Veliku subotu dječicu- buduće prvopričesnike-obukao je u bijele haljine i vjenčiće i porazmještao na kraj svake klupe duž cijele crkve - u jednom trenutku su išli kod oltara obnoviti krsne zavjete. Ni ta misa nije prošla bez problema- netko je zlobno isključio napajanje strujom i misa je kasnila punih 20 minuta. Na probi u tjednu uoči pričesti (Adamova majka nije tada bila prisutna, ali brojni drugi svjedoci jesu) maleni Adam ni na koji način nije želio staviti u usta neposvećenu hostiju. Kako drugo dvoje djece jako teško hoda župnik ih je želio zaštititi od mogućih neugodnosti i odlučio da dođe k njima u klupu i pričesti ih.
Da, i zbog zaštite Tijela Kristovog! Majka ga je pod svaku cijenu htjela na oltaru, nazvala je RTL - i ostatak je povijest. Sve mi je to ispričao taj gospodin- on od toga nema ama baš ništa,nikakve koristi- mogao bi imati samo neugodnosti i zato ne navodim njegovo ime i prezime. Samo mu je bilo važno da se čuje istina i da se ublaži velika nepravda i sotonizacija koju je pretrpio svećenik kojeg on najdublje voli i poštuje.
Razumijem da naši  mainstream mediji mrze Crkvu i da im je ovaj "slučaj" došao baš prigodno, pogotovo u vrijeme kad se u Vukovaru okupilo 30000 mladih vjernika.Trebalo je nekako ogaditi trenutak. Ponavljam, ja sam mama djeteta s posebnim potrebama i jako sam osjetljiva na cijelu problematiku. No istina mora biti iznad svega! No više su me od svega rastužili vjernici koji su tako spremno povjerovali medijima-jutarnjem, indeksu, rtlu i televizijama, Šprajcu- cijeloj toj ekipi kojoj nije bilo stalo do dječaka Adama, već da napakoste Crkvi preko njenog pastira. Ti isti mediji su nam se rugali kad smo častili svetog Leopolda nazvaši nas nekrofilima. I mi im sad vjerujemo????